Podešavanje karburatora
Karburator je zadužen za pripremu mešavine benzina i vazduha koja sagoreva u motoru. Odnos smese benzina i vazduha treba da bude tačno određen, i varira u zavisnosti od režima rada motora. Tako na primer, na leru (praznom hodu) smeša treba da bude nešto masnija (više benzina), pri srednjem broju obrtaja smeša je nešto siromašnija, a pri punom gasu treba da bude opet masnija. Prilikom ubrzavanja takođe je potrebna masnija smeša, kao i pri paljenju hladnog motora.
Kao što se vidi, zadatak karburatora nije ni malo jednostavan. Rad karburatora se zasniva na principu dinamike fluida, pri čemu dodatni uređaji na karburatoru (saug, ajnšpic-pumpa i td.) omogućavaju određene korekcije masnoće smeše.
Karburator na VW motorima je veoma jednostavan, pa je veoma jednostavno održavanje.
U karburatoru ima nekoliko sistema. To su sistem za napajanje gorivom u režimu slobodnog hoda, glavni sistem za napajanje gorivom, saug (čok, uređaj za paljenje hladnog motora), sistem za obogaćivanje smeše pri ubrzavanju, uređaj za održavanje konstantnog nivoa goriva u lončetu i tako dalje. Neki od karburatora još imaju i sistem za korekciju smeše u prelaznom režimu, sistem za obogaćivanje na punom gasu i td.
U ovom uputstvu ograničićemo se na ona podešavanja koja vozač može da izvede sam, a to su podešavanje zazora leptira za gas, podešavanje ler-gasa (broja obrtaja na praznom hodu), bogatstva smeše na praznom hodu („vazduh“), i podešavanje automatskog sauga kojim je opremljena većina karburatora za vazduhom hlađene VW motore.
Podešavanje zazora leptira gasa
samo za novije karburatore
Ovo podešavanje je čisto mehaničko, i motor ne treba da radi niti da bude zagrejan. Saug međutim treba da bude potpuno zagrejan, što ćemo postići držanjem uključenog kontakta nekoliko minuta, dok se stepenasta pločica ne vrati u krajnji položaj, ili posle neke kraće vožnje. Podešavanje se vrši samo na novijim karburatorima koji imaju poseban šraf za ler-gas a poseban za graničnik leptira. Ovo ne spada u rutinska podešavanja, ali ponekad je potrebno podesiti i to. Pre podešavanja sve poluge i stepenasta pločica moraju biti potpuno čiste i lako pokretne, i podmazane sa vrlo malo motornog ulja u svojim ležištima. Procedura je jednostavna.
1. Šraf graničnika leptira za gas (slika 2, pozicija 1) odvrnuti toliko da se vrh šrafa vidljivo odmakne od stepenaste pločice sauga. (Sada leptir gasa nema uopšte zazor i lezi čvrsto u grlu karburatora.)
2. Šraf zavrtati polako sve dok vrh ne dodirne čvrsto stepenastu pločicu.
3. Sada šraf zavrnuti za ¼ kruga (odnosno za 90°).
Ovim je podešavanje završeno. Napominjem da je ova procedura važeća za potpuno ispravan karburarator, što je na današnjim kolima, posle stotina hiljada pređenih kilometara i nekoliko dececnija upotrebe redak slučaj. Naime, osovinica leptira za gas često ima zazor u svojim ležištima, pa tuda ulazi falš-vazduh i ovo podešavanje tada donekle gubi smisao, odnosno procedura tada ne odgovara. Ako je zazor veliki karburator bi trebalo popraviti (razbusiti telo i napraviti odgovarajucu čauru – biksnu i time smanjiti zazor.
Podešavanje ler-gasa
Motor mora biti potpuno zagrejan, najbolje je vršiti ovo podešavanje posle neke kraće vožnje. Radom na leru motor ne može da se zagreje na radnu temperaturu.
Da bi se podesio ler gas, treba imati obrtomer. Podešavanja bez obrtomera najčešće nisu tačna, mada u nedostatku istog vozač je prinuđen da podesi ler gas od prilike. Napominjem da podešavanje ler-gasa nije kritično, pa se neće skoro ništa promeniti ako ler gas nije podešen po propisu.
Stariji karburatori, kao što su Solex 26, 28 PCI, 28 PICT-1, 28 PICT-2, 30 PICT-1 i 30 PICT-2 nemaju poseban šraf za podešavanje ler-gasa nego se to podešava pomoću šrafa-graničnika leptira za gas. Na taj način se, podešavanjem zazora leptira za gas kada je papučica gasa puštena, u stvari podešava i sam broj obrtaja u praznom hodu. Zavrtanjem ovog šrafa se povećava broj obrtaja, a odvrtanjem se smanjuje.

1 Šraf-graničnik leptira za gas
2 Šraf za smešu na leru (vazduh)
Slika 1. Šrafovi za štelovanje na starijim tipovima karburatora.
Noviji karburatori (kao što je na primer 30 PICT-3) imaju potpuno izmenjen sistem praznog hoda. Ovde se ler gas nikako ne sme štelovati pomoću šrafa-graničnika leptira za gas, već za to postoji poseban šraf (slika 2, pozicija 3).

Slika 2. Šrafovi za štelovanje na novijim karburatorima.
Podešavanje smeše na leru („vazduh“)
Ovo podešavanje je za razliku od prethodnog od velike važnosti za pravilan rad motora. Ovim se podešava smeša na leru, ali ovo takođe utiče i na smešu pri nižim brojevima obrtaja na kojima motor često radi. Zato ovo podešavanje može dosta da utiče na potrošnju u gradu. Po propisu trebalo bi podesiti smešu tako da se u izdovnim gasovima dobije određeni procenat ugljen-monoksida (CO). Na žalost, instrument za merenje CO najčešće nije dostupan amateru, pa se podešavanje najčešće vrši na napred opisani način.
Što je smeša bogatija benzinom (masnija), usled nepotpunog sagorevanja dolazi do povećanja potrošnje, povećanja zagađivanja ulja (ulje brzo pocrni), a time i do povećanog abanja motora. Ako je smeša previše siromašna, motor se često gasi (naročito kad je nedovoljno zagrejan) što je prilično neprijatno. Zato je važno dobro podesiti smešu.
Leti smeša može da bude i malo siromašnija, ali zimi treba da bude nešto bogatija jer se motor teško zagreva. Hladan motor zahteva malo bogatiju smešu jer benzin teže isparava.
Osnovni princip podešavanja smeše je sličan za sve karburatore, bez obzira na model.
Motor mora da bude dobro zagrejan, i karburator ne sme da ledi. Zato ne treba ostaviti motor da dugo radi na leru pre štelovanja, jer se tada brzo zahladi karburator i pocne da mrzne (naročito ako je vreme hladno). Prethodno treba podesiti ler-gas.
Šraf za vazduh (uobičajen mada ne uvek tačan naziv bogatstva smeše na leru) treba polako zavrtati sve dok motor ne počne da radi neravnomerno i nemirno. Onda ga treba veoma pažljivo i sporo odvrtati sve dok se motor ne smiri. Kad rad motora postane ravnomeran i miran, ne treba dalje odvrtati šraf. Odvrtanjem šrafa dobija se bogatija smeša, a zavrtanjem siromašnija. Šraf za vazduh je na slikama 1 i 2 obeležen brojem 2. Kasnije se mogu izvršiti manje korekcije - na primer ako se motor gasi na leru, treba malo odvrnuti šraf (npr. za 30°) pa probati.
Podešavanje automatskog sauga
Automatski saug se sastoji od leptira, bimetalne opruge, grejača, stepenaste ploče, i vakumskog korektora. Kada je karburator hladan, bimetalna opruga je nategnuta tako da čim se pritisne gas, ploča oslobodi graničnik i time opruga odmah zatvori leptir sauga. Kad se motor upali, ispod leptira za gas se pojavi podpritisak koji preko korektora malo otvori leptir sauga da motor ne bi presisao. Davanjem kontakta uključuje se i grejač. Kako vreme protiče, grejač greje bimetnu oprugu koja polako otvara leptir sauga. Posle nekoliko minuta (ovo vreme zavisi i od spoljne temperature) leptir sauga je potpuno otvoren. Ovo vreme može da se podešava zakretanjem poklopca sauga. Zakretanjem poklopca u smeru kazaljke na satu vreme aktivnosti sauga se skraćuje, a zakretanjem u smeru obrnutom od kazaljke vreme se produžava. Normalan položaj je obeležen jednom crticom na kućištu karburatora. Leti se može podesiti saug da otvara pre, a zimi da otvara kasnije. Poklopac drže tri šrafa – njih treba popustiti, poklopac zakrenuti i šrafove opet pritegnuti.
Podešenost automatskog sauga je veoma važna za normalan rad motora. Ako je saug podešen tako da prerano otvara leptir, odnosno prerano se isključuje, primetiće se slabija vuča hladnog motora, eventualno gašenje, prekidanje i trokiranje dok je motor hladan. Kada se motor zagreje svi simptomi nestaju i motor radi normalno.

Slika 3. Poklopac automatskog sauga.
Ovaj članak je sastavljen na osnovu originalnih fabričkih uputstava. Autor ovog članka ne snosi nikakvu odgovornost u slučaju bilo kakve materijalne štete koja eventualno može nastati vršenjem ovde opisanih zahvata.
_________________
Slobodan
1200 1972.