Evo, posle nekoliko dana, smogao sam snage da malo sredim slike (kojih, shto sa nasheg proputovanja Madjarska - Austrija, shto iz Slovenije ima oko 850) i izaberem neke, i "bacim" ih na forum.
Poshto smo ishli neshto duzim putem, kako reche Klemen, da osvojimo nagradu za najvishe predjenih kilometara do skupa (nismo uspeli), u Sloveniju smo ushli iz pravca Klagenfurta.
PetakVeche smo proveli uz klopu, pitje i druzenje, a vec sledeceg jutra, postavili smo svoj mali kamp u kampu
Paun i ja smo otishli po doruchak, a pratila nas je starija dama, kako smo saznali, svojevremeno shampionka neke atletske discipline, Jozhica
No dobro, Paun je slobodan...
Probleme koje smo imali sa kombijem, uspeshno i u rekordno kratkom roku otklonio je chika Mile, i ovim putem mu, josh jednom, zahvaljujemo.
Petak, jutro, krenuli smo u prvu voznju. Ne tako dugu dodushe
Posetili smo muzej bratje Avsenik.
Nakon toga, otishli smo do jezerceta, Poddvorsko, ako se ne varam, i iskreno se nauzivali u okolishu ispijajuci kafu sa bubashima Pancheva i Izole
Put nas je dalje odveo na Jezersko, mesto koje se meni narochito dopalo. Pravi raj, ne znam postoji li mesto na kome bi radije proveo par dana odmora...
Pauzu smo prekratili uz loptu, u pokushaju da svarimo silno meso kojim su nas kljukali Slovenci
I dok je ekipa, nakon odlaska do supermarketa, produzila u kamp, nas troje smo nastavili ka Bledu. Mesto koje ne zasluzuje vishe komentara od dozivljaja koje ce vam, ovaj put, slike preneti.
Sa Bleda smo se vratili u kamp, i pridruzili se ostatku ekipe u shatoru.
Naravno, omiljeno mesto - shank.
I opet, naravno, nekima ne vredi prichati. A ni pisati.
Klemenova devojka, shto se da videti, josh uvek nije pristigla na skup, te se ovaj opustio
Po slici cete videti da su se svi, zaista, jako dobro zabavljali.
A evo i nas u akciji, pojachani Robijem, Slovencem.
Vesela ekipa Mladenovca - Pancheva i Izole u akciji ispijanja piva.
SubotaPosle (opet) obilnog doruchka, vagali smo izmedju dve opcije. Bohinj ili fudbal u sapunici. Mushki su pobedili, fudbal u sapunici. Sastavili smo ekipu ochas posla, Dexit, Beograd (golman, zlatna rukavica Evrope) i u shpicu napada Pedja (B. Dubica) i Boba (Mladenovac). Krstili smo ekipu, kako Spidi reche, taman da potpishemo sebi smrrtnu presudu
-
SrbiPrva utakmica je odigrana sa upola mladjim i lakshim momcima, ali smo svima, pobedom sa dva gola razlike, stavili do znanja da zeimo trofej
Nazalost, Pedja se povredio u pretposlednjoj utakmici, Bojana ga je zamenila, i eto, nesrecno smo porazeni od momaka u uskim majchicama
Nakon tushiranja, ekipa iz Mladenovca je ipak reshila da posti Bohinj, ali zbog jako losheg vremena, kishe koja je neprestano pljushtala, i velike oblachnosti, nismo otishli na Vogel. Ostatak uchesnika skupa je ostao da se zabavlja uz mnogobrojne igre koje su domacini spremili.
Naravno, to nas nije sprechilo da se nakrkamo u prelepom restoranu kraj obale
Po povratku u kamp, pokisli i promrzli, trazili smo nachin da se ugrejemo. Dobri ljudi za shankom ponudishe nam borovnichek
Uspelo je.
Ipak, bilo je i gladnijih od nas tog dana... Zapretio je da nam nece pokazati put starom cestom do Hrvatske, te smo mu morali dati i nashe obroke.
A dok je Buc jeo nashu hranu, Paun je utehu nashao u pivu. Bezalkoholnom. Pogreshi chovek.
I onda, dodela nagrada za turnir u fudbalu u sapunici. Dobri domacini, osvajachi turnira, prepustishe nam nagrade u duhu fer-pleja. Hvala im.
A onda se neki od njih vratishe svojoj ljubavi - automobilima i voznji.
Bendu nije ishlo izvodjenje r`n`r melodija pa je Bojana priskochila u pomoc i digla masu na noge. Umalo da je zaposle.
A nakon muzike - striptizeta, potpomognuta gore pomenutom Jozicom koja se svojevoljno svukla.
NedeljaProbudilo me neko sevanje u bubrezima, smrz`o sam se
Odmah sam znao da je kletva svecenika uspela... Sneg je pokrio Alpe
Krenuli smo na poslednju paradnu voznju, ka Planici.
Speedy se danima isticao u stajlingu, pa je posle "I beat anorexia" majce, ovo imao na sebi
Kolona od oko 150 vozila. Predivno.
Stigli smo na Planicu. Iako se plashim visine, uz pomoc trbushastog vodicha iz Slovenije, reshih da se popnem gore. Staza na kojoj je postavljen aktuelni svetski rekord - 239 metara!
A evo i iz perspektive skakacha. Ja nisam smeo dalje, falilo mi je 50-tak metara do vrha
Povratak u kamp i proglashenje nagrada stavili su nam do znanja da je ipak kraj druzenju... U Mladenovac smo poneli i trofej.
A evo i ekipe kojoj mozemo biti zahvalni za divan provod.
Pokret kuci, nazalost. U koloni, redom, SLO, CRO, SRB i BIH tablice. Samo nam je Makedonac falio
Pogled na ekipu sa Simonovog branika.
A evo i ekipe, (sliku sam ukrao Bucu
)
Za kraj...
U Paunovo, Bojanino i svoje ime, zelim da se zahvalim:
Klemenu, Speedy-ju i chitavoj ekipi Hrosc kluba SLovenija na fenomenalnoj organizaciji i josh boljem provodu.
Chika Miletu za pomoc oko kombija.
Robiju shto nas je odveo do Granice sa Hrvatskom i ugostio nas u svom gradu.
Bucu shto nas je otpratio do Zagreba.
Pedji shto je najduze putovao sa nama.
Toxic-u shto nas je po onoj hladnoci (i noci) chekao na auto putu i vodio na pice.
I svim uchesnicima skupa za odlichno raspolozenje i druzenje!
Veliki pozdrav iz Mladenovca!
Paun, Bojana i Boba.