U kućnim uslovima je potrebna dobra lamela i komparater (u nedostatku istog može da se grubo meri i šublerom, al nije baš najtačnije). Ovo štelovanje se vrši tako što se korpa i lamela montiraju na zamajac (lamelu treba centrirati). Sada se one tri matice na pipcima podešavaju dok prsten (odnosno pipci ako je korpa bez prstena) ne leže na istom odstojanju od korpe. Ovo je lakše podesiti ako se ima komparater (onda se zamajac okreće dok komparater ne pokaže minimalno odstupanje), a ako se meri šublerom onda treba naći neke tačke koje leže na koncentričnom krugu koji je u ravni zamajca od koga se rastojanje meri do pipaka (ili prstena).
U radioničkim uslovima se umesto korpe stavlja specijalni alat (ravna brušena ploča) kako bi se izbeglo eventualno neravnomerno naleganje pritisne ploče a time i pogrešno očitavanje bacanja prstena.
Sem toga se posle podešavanja nekoliko puta aktivira korpa da ploča bolje nalegne, pa se opet izvrši merenje i eventualno podešavanje.
Apsolutno rastojanje prstena (ili pipaka) od zamajca nije toliko važno koliko je bitno da prsten ne baca tokom okretanja zamajca - sva tri pipka moraju biti na istom odstojanju od zamajca. Ako to nije slučaj, kvačilo trese pri polasku, lamela i pritisna ploča se neravnomerno troše i td.
Kako se pipci i ostalo polužje upotrebom po malo habaju, ovo podešavanje bi trebalo povremeno proveriti.
Posle podešavanja matice treba osigurati (protiv odvrtanja) stezanjem kleštima.
Prsten ne treba skidati sa pipaka, niti mu treba menjati položaj - štelovanje se vrši sa montiranim prstenom, i ne treba ga posle toga skidati! Pre štelovanja dodirne površine prstena i pipaka treba po portebi poravnati i uglačati, i podmazati sa vrlo malo masti.

_________________
Slobodan
1200 1972.